Prošlo je deset mjeseci od prometne nesreće na ulazu u Blagaj kod Mostara u kojoj su tri tinejdžerice teško povrijeđene, od kojih su dvije 16-godišnjakinje zadobile teške tjelesne ozljede opasne po život, a priopćeno je iz Tužiteljstva Hercegovačke. -Neretvanski kanton sklopio je sporazum o priznanju krivnje s optuženim EF (78) koji ih je pokosio svojim automobilom BMW. O tome su javnost na društvenim mrežama izvijestili roditelji djevojčica koji su kao oštećeni podnijeli podnesak Općinskom sudu u Mostaru povodom zaključenog Sporazuma.
U Kantonalnom tužilaštvu potvrdili su nam da je s EF sklopljen sporazum koji je dostavljen sudu na razmatranje. Naveli su da su osim njegovih godina u obzir uzeli i činjenicu da je onkološki pacijent.
Podsjetimo, tinejdžerice su izlazile iz autobusa i prije prelaska ceste propustile su nekoliko automobila. Međutim, u trenutku kada su skoro prešli na drugu stranu ceste na njih je naletio automobil koji je dolazio iz pravca Blagaja. Uslijed udara teške tjelesne ozljede opasne po život zadobile su dvije 16-godišnjakinje AB i NH koje su danima bile u komi, dok je ES (17) lakše ozlijeđena.
Ugovor zaključen
Također, danima nakon nesreće mještani su prosvjedovali tražeći od nadležnih da na tom dijelu ceste postave ležeće policajce, što im je i odobreno.
Podnesak roditelja, kao oštećenog, prenosimo u cijelosti:
Već smo neslužbeno saznali da je Kantonalno tužiteljstvo HNK sklopilo sporazum o priznanju krivnje s optuženim Emanom Fazlagićem. Naravno, nismo obaviješteni o tome kakav je sporazum sklopljen, ko ga je odobrio, kakva je kazna tim sporazumom predviđena za optuženog Emana Fazlagića – ništa.
objava na Facebooku. Snimka zaslona
Naš odvjetnik nas je ranije obavijestio (što je izvan našeg razumijevanja i potpuno neprihvatljivo, zbog čega izražavamo sumnju u našeg odvjetnika), da naše kazneno zakonodavstvo tretira oštećenika kao sporednog subjekta kaznenog postupka. Ako je to doista tako, mišljenja smo (što smo i sami osjetili na vlastitoj koži) da unatoč ovako lošem (nikakvom) položaju oštećenika u kaznenom postupku, koji je, kako nam je rekao odvjetnik, određen zakonom, Čini se da sudska praksa još više marginalizira položaj žrtve u kaznenom postupku.
Od ranjavanja naše djece, pa do jutros (23.07.2024. u 08.30 sati) nismo imali priliku razgovarati ni sa tužiteljicom ni sa sudom. Jutros smo samoinicijativno otišli kod tužitelja, koji nas je primio i u razgovoru sa nama dao određene informacije u vezi ovog krivičnog postupka. Od tužiteljice smo doznali da je tužiteljstvo s optuženim sklopilo sporazum o priznanju krivnje, te da je tim sporazumom za optuženog predložena uvjetna osuda kao kaznena sankcija. Potpuno nam je nebitno koja je i kolika zatvorska kazna određena tom uvjetnom osudom, niti koliko je rok kušnje tijekom kojeg optuženi ne bi smio, takoreći, počiniti drugo kazneno djelo.
Kao roditelji stradale djece bili smo, blago rečeno, šokirani saznanjem da je tužiteljstvo pristalo na ovakvu nagodbu, na sklapanje nagodbe s čovjekom koji je u pijanom stanju vozeći nedozvoljenom i neprilagođenom brzinom umalo usmrtio našu djeca – uvjetna osuda. Kao roditelji ne možemo a da se ne zapitamo da li bi gospoda iz tužiteljstva tako postupila da su u pitanju djeca jednog od tužitelja tog tužiteljstva. Potpuno smo uvjereni da to ne bi bilo tako.
Dvoje naše djece bilo je životno ugroženo, bilo u komi, nekoliko puta operirano, a oporavak od fizičkih ozljeda će, nadamo se, kad-tad biti završen. No, strah koji su naša djeca preživjela (i proživljavaju ga svakodnevno) sigurno nikada neće u potpunosti nestati. O strahovima, strepnjama i slutnjama nas roditelja o ishodu liječenja naše djece nećemo ni govoriti.
Naš nam je odvjetnik (ako je vjerovati ičemu što kaže) rekao da potpisivanjem ovog sporazuma ovaj kazneni postupak još nije okončan, odnosno da će konačnu odluku o ovom sporazumu donijeti sud. Ako smo dobro razumjeli, Sud je taj koji odlučuje hoće li prihvatiti sporazum o priznanju krivnje ili ne.
Ima 78 godina
Optuženi se tereti da je kazneno djelo počinio iz nehaja. Podsjetimo, optuženi je u vrijeme prometne nesreće imao 78 (sedamdeset osam) godina. Nećemo ulaziti u to tko je dao/produžio dozvolu za upravljanje osobnim motornim vozilom 78-godišnjaku. Međutim, taj isti muškarac sa svojih 78 godina upravlja vozilom BMW nedozvoljenom i nepropisnom brzinom, pod utjecajem alkohola (svi su u bolnici osjetili da je te večeri pio), na dijelu ceste/ ispred raskrižja i pokosio troje djece i Kvalificira li to netko kao – nemar !!? Ako je netko, na ovaj ili onaj način, produžio svoju vozačku dozvolu, onda je optuženi, s obzirom na skupljeni staž (78), morao znati da njegove reakcije više nisu iste kao kad je bio tridesetak godina mlađi, pa morao je prilagoditi brzinu vozila ne samo prometnim uvjetima koji su vladali kritičnom situacijom, već i svojim psihofizičkim sposobnostima. Svako drugo i drugačije ponašanje ne može se nikako kvalificirati kao nehaj, već naprotiv kao namjera.
Optuženi je, kako doznajemo, i prije skrivao prometnu nesreću u kojoj je bilo ozlijeđenih, ali taj slučaj, doznajemo, nikada nije došao na sud. Iz ovog ili onog razloga. Ali to bi se trebali pitati ili oni koji su vodili istragu ili sam optuženi.
Ne znamo što je tužiteljstvo na strani optuženog našlo kao olakotne okolnosti, osim činjenice da ima popriličan broj godina. No, prema našem shvaćanju, to ne može biti olakotna okolnost – naprotiv. Da je riječ o iznimno mladom čovjeku bez životnog iskustva, broj godina mogao bi se prihvatiti kao olakotna okolnost, ali u konkretnom slučaju nikako.
Ono što nas kao zakonske zastupnike oštećenih, kao roditelje posebno boli je činjenica da optuženi od kritičnog događaja do danas NIKADA nije ni pitao kako su naša djeca, kako smo mi kao njihovi roditelji. Cijeli grad je znao i pitao za našu djecu, za nas, pitao za rezultate operacija, hoće li se probuditi iz kome, samo starom Emanu to nije padalo na pamet. Nije da osobno nije pokušao doći do jedne od žrtava, ali to nije pokušao učiniti ni preko trećih osoba. Ali to mu nije smetalo da gotovo svaki dan, prolazi istom cestom na kojoj je umalo pobio našu djecu, gdje ga imamo priliku svako malo vidjeti.
Molimo Sud, kao posljednji bastion pravde, da ne dopusti da se ovakav sramotni sporazum o priznanju krivnje “legalizira” njegovim prihvaćanjem. Kao roditelji stradale djece, kao njihovi pravni zastupnici, jedino ćemo donekle biti zadovoljni ako okrivljenik bude osuđen na efektivnu zatvorsku kaznu koju neće moći otkupiti, ali koja će u svakom slučaju biti primjerena počinjenom kaznenom djelu. te posljedice izazvane tim zločinom. Nadamo se da će to utjecati na optuženika, ali i na sve ostale da svoje ponašanje u prometu usklade sa zakonskim normama.
