Na Medicinskom fakultetu u Splitu ovih je dana objavljeno veliko i vrlo značajno otkriće vezano uz nastanak raka mokraćnog mjehura kao rezultat višegodišnjeg ustrajnog rada cijelog tima Laboratorija za istraživanje tumora pod vodstvom prof. dr.sc. sc. Janoš Terzić. Povod za slavlje bila je činjenica da je članak o njihovom radu objavljen u časopisu “Nature”, najuglednijem znanstvenom časopisu na svijetu, piše Slobodna Dalmacija.
Vrlo samozatajan znanstvenik
O kakvom je otkriću riječ ispričao nam je sam prof. Terzić, ovaj put ne skrivajući ponos iako je vrlo samozatajan znanstvenik. Štoviše, uvjeren je da mu je ovo djelo jedno od najvažnijih u dosadašnjoj znanstvenoj karijeri, pa ga, kaže, posvećuje svojim voljenim roditeljima – Jakovu i Nadi Zlati.
Recite nam kako se razvila ideja o istraživanju raka mokraćnog mjehura?
– Ključni istraživači u ovom radu bili su dr. sc. sc. Blanka Milić Roje, koja je na ovom projektu radila četiri godine kao doktorat i dvije godine kao poslijedoktorand, i ja. Istraživali smo ulogu bakterija u nastanku raka mokraćnog mjehura jer rak mokraćnog mjehura može biti uzrokovan infekcijom parazitom Schistosoma haematobium, a infekcija drugim mikrobom – bacilom Calmette-Guerin (BCG) – koristi se kao lijek za te tumore. Stoga smo pretpostavili da bakterije igraju važnu ulogu u razvoju ovih tumora. Odlučio sam istraživati tumore mokraćnog mjehura jer su relativno neistraženi, rjeđi od nekih drugih, zbog čega su manje zanimljivi znanstvenicima u najboljim svjetskim institucijama poput Harvarda ili Oxforda.
Pritom niste imali “kompleks” malog laboratorija koji pokreće ozbiljan projekt!?
– Naravno da ne. Kada pošaljemo rad na ocjenu u časopis, nemamo popust jer dolazimo iz Splita. Evaluatori, odnosno recenzenti, traže sve što im padne na pamet i što smatraju potrebnim, a ne zanima ih imate li potrebne instrumente, koliko košta eksperiment i radi li istraživanje netko. student u Splitu ili laboratorij od 10 ljudi u izvrsnom okruženju.
Počeli ste s ovim poslom prije nekoliko godina i već ste objavili neke članke!?
– Istraživanje mokraćnog mjehura započeli smo analizom razlika u bakterijskom sastavu urina oboljelih od raka mokraćnog mjehura i zdravih ljudi, te smo te nalaze objavili prije nekoliko godina u časopisu Scientific Reports i ta je studija dobro prihvaćena. Istodobno smo započeli istraživanje tumora mokraćnog mjehura kod miševa koristeći međunarodno priznate protokole. Protokoli se oslanjaju na korištenje nitrozamina, tj. spojeve koji su prisutni u duhanskom dimu i suhomesnatim proizvodima.
I kako je prošao test na mišu?
– Odlučili smo provjeriti što će biti s miševima kada antibioticima smanjimo mikrobiotu. Na naše iznenađenje, kad smo odstranili bakteriju, broj tumora se smanjio za 80 posto! Kao liječniku bilo mi je fantastično vidjeti da nekom manipulacijom, u ovom slučaju davanjem antibiotika miševima, možemo spriječiti razvoj raka mokraćnog mjehura.
Kasnije smo pokazali da kada odstranimo bakterije prestaje pretvaranje nitrozamina BBN u još opasniji spoj BCPN, pa nema ni tumora. Otkrili smo koje bakterije provode ovu pretvorbu. Pokazali smo da i ljudi imaju bakterije koje mogu stvoriti ovaj opasniji nitrozamin, te da nemamo svi isti potencijal za tu pretvorbu. Neki ljudi ne stvaraju nikakve opasne nitrozamine, neki malo, a neki malo više.
Ako se pokaže da to ima kliničke posljedice na razvoj tumora, tada bi mjerenje stupnja konverzije kod svakoga od nas ili ciljano uništavanje bakterija koje vrše tu konverziju imalo smisla i vjerojatno jednog dana ušlo u praksu. No, dug je put koji bi mogao biti znatno kraći uz veća ulaganja u znanost. Mislim da je zbog novootkrivenog mehanizma karcinogeneze i kliničkog potencijala otkrića rad prihvaćen za objavu u časopisu „Nature“, jednom od najuglednijih znanstvenih časopisa u svijetu.
Koliko je važno objaviti članak u Natureu?
– Britanski Nature (uz američki “Science”) najprestižniji je znanstveni časopis na svijetu. Ti časopisi objavljuju znanstvena otkrića u svim znanostima ako su ta otkrića važna. Tako tamo možete pronaći radove iz fizike, astronomije, kemije, društvenih znanosti i naravno biologije i biomedicine. U tom je časopisu, primjerice, objavljena struktura molekule DNK, po mnogima najvažnije otkriće 20. stoljeća, koje je autorima otkrića Jamesu Watsonu i Francisu Cricku donijelo Nobelovu nagradu.
Sva otkrića napravljena u Splitu
– Osim mene, u Laboratoriju za istraživanje raka na Medicinskom fakultetu rade još četiri iznimno uspješne znanstvenice: Ivana Marinović Terzić, Ivana Novak Nakir, Jelena Korać Prlić i Jasminka Omerović, koje rade sa svojim kolegama.
