Porodica Denisa Sadikovića, Sarajlija kojeg je Adnan Šljivić ubio maljem u mostarskom zatvoru 27. oktobra, vjeruje da bi on i danas bio živ da su poslušali njegova upozorenja.
Prema tvrdnjama porodice, ubijeni Denis Sadiković se dugo žalio i tražio da bude prebačen na bezbednije odeljenje, ali mu nije udovoljeno.
Zatvorenici u odjeljenju gdje je Denis koristio zajednički toalet, što je za njega predstavljalo dodatni strah, a zbog čega se posebno žalio porodici. Na kraju je tamo ubijen.
Nije bio siguran
– Od kraja devetog mjeseca Denis se žalio jer je prebačen sa odjeljenja gdje do tada nije imao problema i gdje je boravio od dolaska u Mostar. Kada je prebačen na drugo odjeljenje, od prvog dana se nije osjećao sigurnim.
Prilikom posljednje posjete, nekoliko puta je ponovio da je svaki put kada bi otišao pod tuš ili WC pokušavao da uz sebe ima barem dva zatvorenika kako ne bi bio sam, a sve to mu je izazivalo svakodnevnu nervozu i stres – on kaže porodici ubijenog, čije izjave prenosimo u cijelosti i bez ikakvih intervencija.
Sadiković se u nekoliko navrata žalio porodici na upravu zatvora. Članovi porodice tvrde da su stvari koje su Denisu donesene tokom posjete detaljno pregledane i pretresene, a iz ovog tragičnog događaja vidljivo je da pravila pretresa nisu bila ista za ostale zatvorenike, gdje se mogao unijeti nož.
Planirani sigurnosni sistem
– Prilikom nekih posjeta pretresi su bili toliko temeljiti da su sa voća skinute etikete, do te mjere da su mu lijekovi za koje je već bio odobren i koje je odobrila uprava zatvora vraćeni uz obrazloženje da imaju zatvorsku bolnicu. .
Iz ovih poslednjih događaja koji su se desili u kojima smo izgubili voljenog Denisa, vidljivo je da ista pravila prilikom pretresa stvari nisu važila za neke druge zatvorenike. Iz tog razloga, vjerujemo da su ista pravila važila za sve pritvorenike, Denis bi danas bio živ i porodica bi ga posjećivala u zatvoru, a ne na grobu – tvrde u porodici.
Porodica ubijenog naglašava da je potpuno zatajio sigurnosni sistem.
– Kako je takav nož završio u zatvoru u rukama zatvorenika? Također smatramo da ako je tog dana već došlo do sukoba između Denisa i te druge osobe, zašto stražari ili uprava nisu nešto poduzeli, tj. reagovali na vreme?
Zašto se odmah nisu odvojili od bliskosti, a kamoli u istom odjeljenju? Smatramo da do ove tragedije ne bi trebalo da dođe samo da je uprava, koja je isključivo odgovorna za sigurnost i sigurnost svih zatvorenika, ozbiljno pristupila ovom problemu. Jer da jeste, naš voljeni Denis bi danas bio živ, a za devet mjeseci bio bi sa svojom porodicom – poručili su iz porodice.
Prema navodima porodice, Denis je s njima bio u stalnom kontaktu putem telefonskih poziva i čestih odlazaka u zatvor.
– Za vrijeme boravka u Mostaru pričao je svašta, ništa nije šutio, a iznio je sve informacije vezane za njegov boravak tamo. Od trenutka kada je stigao u zatvor, najviše ga je zanimalo kako poboljšati uslove života na odjeljenju u kojem je smješten i na koji način može da ih poboljša, a da ujedno olakša boravak sebi i drugima zatvorenici.
Od trenutka kada je ušao u zatvor na izdržavanje kazne, stalno je pisao molbe i pokušavao da poboljša uslove života u svom odjeljenju, pa je često svojim novcem kupovao stvari poput televizora, frižidera i drugih stvari koje su zatvorenici koristili. . Često je pisao peticije upravi u ime cijelog odjela.
Navešćemo samo neke od zahteva: da im obezbedimo društvene igre kako bi im bar malo olakšali boravak i izdržavanje kazne i da im se poprave rashladni uređaji zbog nesnosnih vrućina tokom letnjeg perioda. Zatražio je nabavku digitalne vage kako bi motivisao ostale osuđenike da se bave sportom i kako bi mogli pratiti napredak treninga. Tražio je da se sobe okreče, te da se popune rupe i pukotine u kojima su živjele stenice i koje su stvarale velike probleme svim zatvorenicima.
Pisao je i zahtjeve za zamjenu prozora koji su bili polomljeni i izazvali promaju. Ovo su samo neki od zahtjeva koje je on lično napisao za poboljšanje uslova u svom timu – navela je porodica ubijenog Sadikovića, koji je trebalo da izađe na slobodu u julu sljedeće godine.
Tvrde da je lažno optužen
Podsjetimo, on je bio u zatvoru zbog krivičnog djela silovanja, ali porodica tvrdi da je lažno optužen i da je u tom procesu napravljen niz propusta.
– Znali smo da je lažno optužen, tj. nepravedno osuđen, nakon čega je donesena odluka o zatvaranju i izdržavanju kazne u KPZ Mostar, gdje je prerano završio njegov mladi život. U prilog tome govore brojne nepravilnosti koje se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i bitne povrede krivičnog postupka tokom cijelog postupka.
Napisane su žalbe na povrede krivičnog postupka i utvrđene nepravilnosti koje je Denisova odbrana iznosila tokom suđenja. Napisane su žalbe Kantonalnom i Federalnom sudu, Ombudsmenu za ljudska prava i Apelacionom sudu BiH – kaže porodica.
Porodica tvrdi da nema dovoljno informacija o Denisovoj smrti.
– Saznali smo za smrt sledećeg jutra. Dobili smo informaciju da je prethodne noći napadnut nožem i da je iste noći preminuo u bolnici. Koliko razumijemo, poziv je uputio tužilac koji je određen da vodi ovaj slučaj. Istog dana sastali smo se sa upravnikom i direktorom zatvora.
Informacije koje smo dobili bile su kratke uz objašnjenje da je slučaj u istrazi i da nam ne mogu dati više informacija. Isti odgovor dobili smo i od tužioca kojeg smo sreli istog dana – kaže porodica ubijenog Denisa, koja se nada da će “njihov glas i zahtjev za pravdom podstaći promjene u zatvorskom sistemu”.
