Godinu koja je počela s ohrabrujućim vijestima pratila je ponovno blokirana, podijeljena, posvađana i zaustavljena BiH na europskom putu. Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i dalje je optimist.
U razgovoru za “Dnevni Puls” govori o krivcima za zastoj na europskom putu, zaključcima NSRS, sastanku s Dodikom nakon operacije, kompromisu oko Južne interkonekcije i očekivanjima 2025. godine.
Preuzete obveze
Što nas je zaustavilo na europskom putu?
– Europski put BiH zaustavljen je neodgovornošću prema preuzetim obvezama svih nas, i onih koji smo u poziciji i onih koji smo u opoziciji, kako na razini entiteta, tako i na razini BiH, jer tamo nije bilo apsolutno nikakvog razloga da osnovni posao, a to je početak pregovaračkog procesa, ne završimo. Simbolični su bili zahtjevi pred nama, zakoni koje smo donijeli, uz ono što je trebalo uskladiti, a što već dugo stoji u ladicama Vijeća ministara – mislim na zakone o sudovima i VSTV, kao i imenovanje glavnog pregovarača, gdje se nalazimo, također, stvorilo je bazu i bilo je potrebno samo definirati imena. Plan rasta također. Drugih isprika nema, jer ako danas nismo spremni prepoznati svoju ulogu, kako onda očekivati da nam prijatelji iz EU otvore ili nas snažnije gurnu kroz otvorena vrata EU.
Izgubili smo barem pola 2024.
– Izgubili smo cijelu godinu jer od trećeg mjeseca, kada smo dobili zeleno svjetlo, nismo puno napravili. Nadmudrivali smo se, htjeli na dnevni red staviti druga pitanja, a ne ono što se od nas tražilo. Naravno, uvijek postoji šansa. Očekivao sam da ćemo u ovo vrijeme između Božića i Nove godine imati sjednice Parlamentarne skupštine BiH, ove zakone koji su dogovoreni da se usvoje, ali ima još dosta nadmudrivanja. Ne preostaje nam ništa drugo nego te poslove završiti odmah u siječnju i veljači. Ne samo ova dva zakona koja su prošla Vijeće ministara, nego i ova druga dva (Zakon o sudovima i VSTV-u, op.a.), ali i sve odluke koje Vijeće ministara mora donositi u dogovoru. Prvih šest mjeseci Europskom unijom predsjeda Poljska, opet prijateljska zemlja koja razumije odnose u BiH i uvjeren sam da bi bilo krajnje neodgovorno nastaviti politiku koju vodimo zadnjih sedam-osam mjeseci. .
Kako komentirate zaključke NSRS koje neki smatraju novim udarom na ustavni poredak, a koji su blokirali i donošenje odluka o europskom putu BiH?
– Uvijek sam bio zagovornik toga da čistimo ispred svojih vrata. Da smo mi u FBiH bili malo mudriji, vjerojatno ne bi bilo ovakvih i sličnih zaključaka NSRS. Analizirajte u zadnjih godinu-dvije, kad god imamo zastoj inicijativa koje mi iz FBiH pokrećemo na europskom putu, dolazi ta jedna kontrainicijativa iz RS-a koja zaustavlja sve procese. Nastavit ćemo raditi. Mislim da je Ustav BiH vrlo precizan o tome što je čija nadležnost, što je na razini Bosne i Hercegovine, a što pripada entitetima i nižim razinama vlasti, i svako ko to pokuša osporiti na kraju neće uspjeti. . Slažem se da visoki predstavnik, kao i svi predstavnici međunarodnih institucija, trebaju biti prijatelji na našem integracijskom putu, bez obzira o kojem dijelu integracija je riječ. Ne zagovaram da oni rade taj posao. Naravno da imaju argumente, pošto mi to ne radimo, oni će to učiniti umjesto nas, ali to ne znači da smo korak bliže europskoj perspektivi. Izazove iz RS procjenjujem slično kao i vi, ali objektivno moraju postojati snage koje malo drugačije shvaćaju BiH i njen europski put. Govorit ću prvenstveno u ime hrvatskog naroda, mi smo bezrezervno opredijeljeni za takav put, i predstavnici HDZ-a, ja, kao i sve stranke HNS-a koje sudjeluju u vlasti. Zato sam uvijek bila inicijator tih procesa, na isti način i predsjedavajuća Vijeća ministara. Taj zamah moramo sačuvati. Ako budemo čekali da to netko učini umjesto nas, bojim se da nećemo uspjeti.
Zdravlje Dodika
Sastali ste se s Dodikom nakon njegovog povratka iz Beograda. Vjerujete li da je spreman odustati od zaključaka NSRS i da ćete se moći vratiti za europski stol?
– Moramo se vratiti za europski stol. Pozdrav gospodine Dodika, ne bih to miješao sa ovim o čemu pričamo. I kada je otišao u Beograd na operaciju, nazvao sam ga i pitao za zdravlje, kao što sam nazvao kolegu Nikšića kada je završio u bolnici. Posjetio sam ga i mislim da je Dodiku danas prije svega potreban poticaj da što prije zaliječi svoje zdravstvene probleme koji, koliko vidim, nisu baš jednostavni. Naravno, u tih sat vremena prijateljskog razgovora dotakli smo se svake teme, ali zbog njegovog stanja nisam ga opterećivao izazovima. Imamo dovoljno ljudi u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, koji predstavljaju SNSD i druge stranke iz RS-a, koji trebaju preuzeti odgovornost. Uvjeren sam da ćemo odmah nakon Nove godine, a nadam se i poboljšanja zdravlja gospodina Dodika, nastaviti naš pozitivan put ka EU i unutarnjoj stabilnosti. Ako budemo pazili na sebe, nikoga izvan BiH nećemo previše razočarati, samo će biti demotivirani da nam budu partneri na tom putu. S te strane upućujem poziv svim prijateljima iz NSRS i nama iz FBiH – preuzmimo sami odgovornost za BiH, donosimo odluke i ne slušajmo prijatelje sa strane kada nas upućuju na neke procese za koje i sami vjerujemo da nisu. ide u pravom smjeru. Nije dostojno njihove uloge ovdje, a pogotovo ne ići protiv njih, dokazujući da smo mi ti koji odlučujemo, pa ponekad to radimo i prenasilno, kao što je to bio slučaj u NSRS.
Je li moguć kompromis oko Južne interkonekcije? Mora li taj projekt voditi neka nova, hrvatska tvrtka ili to može reorganizirani “BH-Gas”?
– Južna plinska interkonekcija je umjetni problem. Moramo to shvatiti. To bi nas sve trebalo zasmetati, zato nas netko danas zbog Južne interkonekcije Hrvatskoj, koja bi trebala osigurati priključak i novi, alternativni izvor plina, dovodi u situaciju da o tome raspravljamo kao o problemu na kojem se odnosima u Bosni i Hercegovini su podijeljeni. A druga stvar je osigurati novi medij – plin, kao novi energent cijelom području Hercegovine, gdje ga do sada nije bilo. Mislim da je to apsolutno pogrešan pristup. Ako je strateški interes plinofikacije, a jest i treba biti, čak i hrvatskog naroda, ne znam zašto bi ovoj ili onoj tvrtki bilo u interesu da vodi taj proces. To je stvar operativnog dogovora unutar FBiH. Ako smo samo dva dana prije sjednice Vlade FBiH kolega Nikšić i ja usuglasili taj prijedlog zakona, zašto taj zakon nije prošao Vladu FBiH? Ima načina, samo moramo reći prijateljima izvana da nam ne pomažu na taj način.
Okretanje gasa
Čini se da je posredi strah Mostaraca od plina iz Sarajeva, ali i obrnuto. Ne odustajete od stava da to mora biti posebna tvrtka?
– Nikada nismo govorili da smo isključivi u bilo čemu, ali o tome trebamo postići dogovor, u skladu s Ustavom i zakonima. Energetski posao je po Ustavu podijeljen na više razina vlasti, prvenstveno između entiteta i županija, pa to tako moramo i shvatiti. Tako smo organizirali elektroprivrede, telekome, pošte… Vidio sam inicijative nekih kolega iz Sabora koji su htjeli, kao odgovor na Južni interkonekciju, reorganizirati i ta javna poduzeća, spojiti ih, tobože iz razloga. racionalnost. To samo pokazuje koliko je nepovjerenja među nama. Dok postoji nepovjerenje, bit će i ovakvih isključivih stavova. Zato smo pokušali pronaći kompromis unutar Vlade FBiH. Postoje rješenja koja će poštovati sve interese u FBiH kada je riječ o plinu, ali nikako naturalizirati neke pozicije, a pogotovo nekoga tko se ne slaže proglašavati protiv BiH i ostvarivati svoje privatne interese. To su strateška pitanja koja prije svega treba prepustiti profesionalcima i naravno otkloniti strahove koje spominjete.
Bezbroj problema
Može li se postići kompromis unutar “BH-Gasa”, pod uvjetom najavljene reorganizacije?
– Sam si rekao, pod uvjetom. “BH-Gas” kao kompanija ima svoje probleme i oni se moraju rješavati. Ne možemo dopustiti da takva tvrtka, s bezbrojnim internim problemima iz ne tako davne prošlosti, financijskim i organizacijskim, pa i pravnim problemima, ulazi u nove projekte. O toj tvrtki moramo ozbiljno razgovarati i o tome da ne postoji Južna plinska interkonekcija. A da ga nema, mislim da “BH-Gas” ne bi bio dobar. Uostalom, zašto smo imali sve aktivnosti oko “BH-Gasa” u zadnjih četiri-pet godina.
